akon Drugog svjetskog rata turizam u cijelom svijetu dobio je ogroman zamah. Strani posjetitelji u Jugoslaviji su zabilježeni u prvim godinama nakon rata, iako je turistička infrastruktura tada još uvijek bila vrlo manjkava. Od kraja 1950-ih nadalje lječilišta, morska odmarališta i planinski domovi ugošćuju sve veći broj stranih turista. U Jugoslaviju su ulazili s vizom uglavnom preko Slovenije. Posjetitelji, uglavnom privučeni netaknutom prirodom, dolazili su iz Njemačke, Italije, Austrije, Francuske, SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske, Belgije i drugih mjesta. Godine 1963. Jugoslavija je sudjelovala na Konferenciji Ujedinjenih naroda o međunarodnim putovanjima i turizmu u Rimu, koja je bila polazište za ublažavanje vizne politike.
Naturizam, koji u zapadnoj Europi datira iz 19. stoljeća, bio je posebnost jugoslavenske turističke ponude. Mnoga ljetovališta duž istočne jadranske obale nudila su mogućnosti prakticiranja takozvane Freikörperkultur, kulture slobodnog tijela. U istarskom selu Koversada 1961. godine na inicijativu Münchenskog naturističkog društva podignut je prvi nudistički kamp koji je mogao primiti 5000 ljudi.
Liberalizacija graničnih prijelaza povećala je broj stranih turista. Paralelno je potaknula prilike ne samo za jugoslavenski gospodarski rast i nova radna mjesta za lokalno stanovništvo, već i za međukulturalne kontakte.
Tijekom ljetnih mjeseci kolone automobila iz raznih europskih zemalja ispunile su regionalne ceste prema moru i od mora, kao što pokazuje ova fotografija snimljena na cesti između Planine i Postojne 1965. godine. Rastući međunarodni turizam potaknuo je razmišljanja o izgradnji mreže autocesta.
Godine 1972. u Koversadi je održan 13. kongres Međunarodne federacije naturista koji je okupio preko 200 stranih novinara. Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina Jugoslavija je bila jedna od najvećih nudističkih destinacija na svijetu.
