port predstavlja jedan od najranijih i najživljih oblika prekogranične suradnje između Italije i Jugoslavije nakon utvrđivanja granice 1947. godine. Prvi sportski susreti, omogućeni Udinskim ugovorom (1955.), dogodili su se između timova iz Slovenije i slovenskih manjina u Italiji. Prekogranične sportske aktivnosti razvijale su se duž cijele granice, dok je ovdje predstavljen slučaj Gorice i Nove Gorice.
Od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća u Novoj Gorici održavaju se klupske nogometne utakmice i brze auto utrke. U sljedećem desetljeću intenzivirale su se prekogranične sportske aktivnosti, a održavala su se i atletska natjecanja. Prekogranična suradnja u koju su bili uključeni talijanski sportski entuzijasti procvjetala je 1970-ih. Među njima vrijedi spomenuti masovno posjećene događaje kao što su Marš prijateljstva (1976.-1992.) i Biciklizam prijateljstva (1978.-1994.). Prilikom prelaska granice nisu bile potrebne putovnice ili propusnice jer je bio dovoljan dokaz o sudjelovanju na događaju. Tijekom takvih međunarodnih sportskih događaja u doba Hladnog rata, Gorizia i Nova Gorica postale su jedan grad s dva imena.
Sudionici biciklijade uoči starta 1986. godine. Organizatori su biciklistima omogućili nesmetan prelazak granice na graničnim prijelazima Rožna Dolina, Solkan, Šempeter pri Gorici i Miren. Kod Erjavčeve / Via S. Gabriele granična ograda je za tu svrhu uklonjena.
Godine 1965. u Novoj Gorici održano je natjecanje između tri slovenska atletska kluba: AK Gorica, AK Torriana (Gradisca) i AK Bor (Trst). Ovakav tip događanja nadišao je format uobičajenog sportskog natjecanja ponovnom mogućnošću prekograničnog druženja.
Dvojezični letak za Šetnju prijateljstva u suradnji s talijanskim Turismo Giovanile Sociale Italiano iz Gorice i slovenskom Športnom zvezom Nova Gorica. Pohod je godinama privlačio više od 55.000 sudionika, a najviše 1985. godine kada je sudjelovalo 5500 pohodnika.
