ov i ribolov su relativno rano uspostavili međunarodne veze, presjekavši krute poslijeratne političke podjele. Već 1948. godine slovenski gradić Bled bio je domaćin generalne skupštine Međunarodne kinološke federacije sa sjedištem u Bruxellesu, na kojoj su ključnu ulogu imali lovci sa svojim lovačkim psima. Strani državljani su dobili dozvolu za lov i ribolov 1955. godine. Kako su mnogi pripadnici jugoslavenske elite i sami bili lovci i ribiči, državni je protokol često organizirao lov i ribolov za važne strane goste. I jedno i drugo smatralo se posebnim oblikom zabave i druženja, ali i prilikom neformalnih političkih razgovora sa stranim predstavnicima.
Lovni i ribolovni turizam bio je potican od strane jugoslavenskih vlasti kao načina dobivanja stabilnije strane valute. Od sredine 1950-ih jugoslavenski bilateralni granični sporazumi s Austrijom i Italijom ublažili su prekograničnu kulturnu i gospodarsku suradnju, koja je također uključivala mogućnost ribolova i lova za nedržavljane. Obje aktivnosti su promovirane i u nekada ujedinjenom lokalnom kontekstu koji je bio odvojen novom državnom granicom 1947. U tom smislu, rodbinske veze, prijateljstva i nacionalne manjine s obje strane granice pokazale su se odlučujućima.
Otvoren 1967. godine u Murskoj Soboti, hotel Diana nosi ime po rimskoj božici lova. Tu su često prenoćili strani gosti, isprva osobito Talijani, koji su u Prekmurju lovili i pecali. Hotel je također posjedovao psetarnice. Pročelje hotela krasi umjetničko djelo jelena Jože Horvat-Jakija.
Dovršeno izvješće o lovnim prihodima 1969/70 u općini Tolmin, dano u američkim dolarima. Iz dokumenta je također vidljivo koje su životinje lovljene na tom području (srna, divokoza, muflon, zec, tetrijeb, tetrijeb, jarebica šumska, zlatooka, patka , škampi, mišar) te državljani kojih država su bili lovni gosti (Talijani, Francuzi, Austrijanci).
