području Alpe-Adria mještani su stoljećima tajno trgovali solju i usoljenom ribom, stokom i mesom, duhanom i vunom, kavom i uljem, jajima, mlijekom i sirom, čak i ugljenom. Tijekom fašizma krijumčarenje je i dalje bilo društveno prihvaćena praksa siromašnih. Nakon Drugog svjetskog rata ljudi su postali još domišljatiji jer su nove političke granice bile vrlo teško prijeći. Sada su ekonomske i radne veze bile poremećene; postojale su različite valute, razine plaća i cijene.
Trst je bio teško dostupan; putnici su bili lišeni sredstava za život. Regija je bila puna vojske i policije koji su trebali sankcionirati krijumčarenje, ali su u praksi često gledali na drugu stranu. Sve do ranih 1950-ih mnogi su ljudi živjeli na karticama i prodavali robu poput šećera na crnom tržištu. Nabava materijala potrebnog za obnovu preko granice uvijek je bila opcija. Kada su Udinskim sporazumom (1955.) oslobođeni lokalni pomorski i kopneni granični prijelazi između Italije i Jugoslavije, krijumčarenje je ponovno postalo lakše.
Ljudi
Ljudi
Danilo Petrinja bio je vodeća osoba u industrijalizaciji Kopra/Capodistrije. Intervjuiran 2000., ispričao je kako je prekogranični izvoz u Italiju i uvoz iz Italije pomogao elektrifikaciji istarskih sela. Slično tome, bilo je puno jeftinije graditi vodovode preko granice, ilegalno.
